Napredak u svakom pogledu

Honor je pod-brand kineskog giganta Huaweija koji Europu osvaja nevjerojatnom brzinom. Iako nema isti tržišni doseg, Honor nije nepoznanica na našem tržištu, koje je sve otvorenije kineskim proizvođačima. Honor 10 je Honorov flagship uređaj koji je u odnosu na prošlu generaciju narastao u svakom pogledu te ponovno postavlja novi standard kada je u pitanju omjer cijene, kvalitete i performansi. Zanimljivo je kako je Honor nedavno napravio vrlo sličan uređaj pod nazivom View 10, no isti je većini prošao „ispod radara“ i Honor se potrudio da se isto ne dogodi s novim flagshipom. Prvi aspekt koji Honor 10 izdvaja iz mase je dizajn, koji je uvelike promijenjen u odnosu na Honor 9.

Iako je dizajn prednje strane Honora 10 gotovo identičan onom Huaweija P20, to nije mana jer se radi o vrlo atraktivnom i funkcionalnom dizajnu. Dominantna komponenta prednje strane je notch, koji će dio vas natjerati da izvadite vile i baklje te krenete u progon još jednog proizvođača koji je „pao“ na još jedan u nizu trendova dizajna pametnih telefona. No isti taj notch vam daje dodatan zaslonski prostor, što je svakako vrlina, a ne mana. Uz notch, tu je i „brada“, odnosno podeblji donji rub okvira zaslona na kojemu se nalazi ultrasonični čitač otiska prsta koji omogućava korištenje vlažnim prstima, što je glavna mana klasičnih kapacitivnih čitača otiska prsta. Čitač otiska može se koristiti za navigaciju kroz sučelje, što oslobađa dodatni zaslonski prostor, koji je inače rezerviran za zaslonske navigacijske tipke.

Stražnja strana uređaja je ono gdje Honor 10 ima vlastiti identitet i postaje uistinu jedinstven uređaj u moru klonova, ali pod uvjetom da odaberete „pravu“ boju. Phantom Blue boja uređaja koji smo testirali je jednom riječju fenomenalna. Ovisno o kutu gledanja uređaja, boja stražnje strane se mijenja iz plave u ljubičastu stvarajući jedinstveni efekt koji će zasigurno okrenuti pokoju glavu prolaznika. Ako niste odvažni i kupite Honor 10 u crnoj boji, ne očekujte da će vas dizajn stražnje strane impresionirati. Osim dvostrukog sustava kamera, Honor loga i „AI CAMERA“ natpisa, dizajn je prilično isprazan, što je plus ako se odvažite na kupnju Honora 10 u Phantom Blue ili Phatnom Green boji jer će čista stražnja strana uređaja bolje istaknuti boju i učiniti ga privlačnijim. Huawei je uvijek ažuran kada su u pitanju flagship uređaji te se isto može reći za Honor, tako da Honor 10 dolazi s Androidom 8.1 Oreo preko kojeg je postavljeno Emotion UI, odnosno EMUI sučelje najnovije verzije 8.1. Većina promjena sučelja je kozmetičke prirode, odnosno QOL (quality of life) kako bi sučelje bilo što jednostavnije i fluidnije. Ako niste obožavatelj Appleovog iOS-a, EMUI vas neće impresionirati, jer Appleovo sučelje je očito posložilo kao inspiracija Huaweiju kod izrade sučelja.  Zaslon Honora 10 je IPS LCD dijagonale 5,84 inča i rezolucije 2280 x 1080 piksela, uz gustoću piksela od 432 piksela po inču.

Omjer okvira i zaslona je prilično visok te iznosi 79,9%, čemu je zasigurno pridonio i notch. Kutovi gledanja su vrlo dobri, iako je kontrast nešto slabiji na najvišim razinama osvjetljenja. Reprodukcija boja je također vrlo dobra, boje imaju blago iznadprosječnu zasićenost, no ne u tolikoj mjeri da izgledaju neprirodno. Ako su vam boje prezasićene, postoji opcija uključivanja „Normal“ profila rada zaslona u postavkama, dok je po defaultu uključen „Vivid“ profil. Sustav kamera Honora 10 sastoji se od dvije kamere s RGB senzorom rezolucije 16 megapiksela i monokromatskim senzorom rezolucije 24 megapiksela. Sustav je potpomognut umjetnom inteligencijom koja prepoznaje scene i objekte u kadru te sukladno prilagođava postavke. Nažalost, AI sustav ne funkcionira najbolje. Iako brzo i prilično pouzdano prepoznaje scene, često pretjeruje s prilagodbom postavki, tako da fotografije često imaju previsok kontrast te zasićenost boja, pa preporučamo da prilagodbu postavki radite ručno po potrebi.

Performanse kamere su zadovoljavajuće, iako ne i osobito impresivne. U dobrim svjetlosnim uvjetima fotografije su pune detalja, uz prilično širok dinamički raspon. U lošijim svjetlosnim uvjetima performanse kamere su prilično razočaravajuće, detalje često zamijeni šum, a fotografije snimljene noću često su neupotrebljive. Iako je Night mode koji nas je oduševio na P20 Pro i ovdje prisutan, njegove performanse su daleko lošije. Očito je kako je Honor svjestan toga, jer su isti „sakrili“ unutar posebnog izbornika, dok je na P20 Pro on istaknut među glavnim načinima snimanja. Problem Night modea je duljina ekspozicije, koja je nerijetko dvostruko dulja u odnosu na P20 Pro, što uvelike ograničava njegovu iskoristivost. Prednja kamera, unatoč senzoru visoke rezolucije od 24 megapiksela, ne oduševljava kvalitetom fotografija zbog Beauty modea, koji je nemoguće isključiti. Čak i kada slider Beauty modea postavite na nulu, očito je kako zaglađuje i izbjeljuje kožu, što izgleda prilično neprirodno. Honor 10 je dobro opremljen kada su u pitanju ulazi i izlazi. Za punjenje i prijenos podataka Honor 10 koristi USB 2.0 Type C konektor, dok se za spajanje slušalica koristi 3,5-milimetarski utor, koji postaje sve rjeđi prizor na tržištu.

Honor 10 također ima i infracrveni odašiljač kojim možete daljinski upravljati raznim uređajima poput televizora, klima uređaja ili set-top boxeva. HiSilicon Kirin 970 je chipset koji pokreće Honor 10 i isti se sastoji od osmojezgrenog procesora s četiri Cortex-A73 jezgre radnog takta 2,4 GHz i četiri pomoćne Cortex-A53 jezgre radnog takta 1,8 GHz, a grafički procesor je Mali-G72 MP12 s dvanaest jezgri. Performanse kod svakodnevnog korištenja su odlične, kao što treba očekivati od flagship uređaja. Performanse u zahtjevnim 3D naslovima poput Modern Combat Versus su prilično razočaravajuće zbog čestih padova ispod 30 FPS-a, što uvelike smanjuje imerziju i užitak u igranju. Baterija kapaciteta 3400 miliamper-sati nudi vrlo dobru autonomiju od preko 8 sati rada zaslona pri normalnom, svakodnevnom korištenju. Honor 10 je budžetni flagship koji donosi mnoge inovacije Huawei P serije u nešto grubljem izdanju te po mnogo nižoj cijeni. Odlična izrada, vrlo dobar zaslon i flagship chipset čine Honor 10 uređajem s vjerojatno najboljim omjerom cijene, kvalitete i performansi na našem tržištu. Na našem tržištu definitivno postoji potražnja za ovakvim uređajima i sigurni smo kako će Honor 10 biti hit.

OLED i HDR u punoj akciji

Panasonicov novi OLED dolazi s ne baš niskom cijeom, ali s obzirom na broj certifikata kojima je opremljen, rekli bismo zasluženo out of the box. FZ800E dobili smo u 55-inčnoj izvedbi i radi se o 10-bitnom HDR OLED panelu s UHD rezolucijom i osvježavanjem ekrana od visokih 120 Hz. Kao i ostatak OLED modela, sam panel je iznimno tanak, a ni kutija koja skriva hardver ne odskače debljinom. Masa televizora je značajna, pogotovo ako znamo da se radi o OLED-u, a podosta joj pridonosi masivni metalni stalak koji osigurava vrijedni teret.

Ono što je općenito posebno impresivno kod OLED-a, a što vrijedi i za ovaj high-end model (panel inače proizvodi LG), apsolutna je crna boja, koja je gotovo nemjerljiva, i posljedično fenomenalan kontrast. Sve to potvrđeno je Ultra HD Premium certifikatom, koji se izdaje samo panelima koji mogu vrlo kvalitetno prikazati HDR sadržaj. I doista, HDR na ovom televizoru, bilo da se radi o testnim filmovima ili Netflixovoj HDR biblioteci, izgleda impresivno. FZ800E podržava HDR10, HDR10+ i HLG varijante i radi se o punokrvnom kvalitetnom HDR iskustvu.

Televizor dolazi s mnoštvom modova. Dinamički, normalan, true cinema i sport, što je u vrijeme pisanja recenzije iznimno aktualno zbog nogometnog prvenstva. Panasonic se hvali Superb Motion Drive tehnologijom i doista nismo vidjeli duhove lopte gledajući kasne tekme u vrijeme rokova. Uz odličan kontrast, prikaz boja je također impresivan, kao i detalja u sjenama.

Smart funkcionalnost dolazi iza operativnog sustava my Home Cinema 3 i vrlo je minimalistički nastrojen, neupadljiv, a opet su sve funkcionalnosti tu. Ima napredne povezivosti s mobilnim uređajima, podršku za ac WLAN, ali i audiokonekciju za Bluetooth 6.0. To treba posebno istaknuti jer je zvuk doista odličan za jedan televizor s posebno kvalitetno naglašenim niskim tonovima. Za kraj, treba navesti da uz HDR podršku i UHD Premium, ovaj Panasonic stiže i s THX certifikatom.

Pažljivo sa standardima

Stvari su nekada bile jednostavnije. Za količinu se kupovao tvrdi disk, a za brzinu SSD. Povezivali su se na samo jedan način i cijela stvar je funkcionirala. Sada pri kupnji treba voditi brigu o tome koji se disk kupuje i zadovoljavaju li matična ploča i disk jednake standarde. Kod klasičnih SSD-a stvar je više-manje jednostavna, svi idu preko SATA III sučelja (ili eSATA, koji baš i nije zaživio). No kod M.2 sučelja postoje varijante. Ono može podržavati SATA III ili NVMe standard i oni ne moraju biti međusobno kompatibilni kada govorimo o matičnoj ploči. Zato se treba informirati kakav disk vaša ploča podržava, bilo da pričamo o desktopu ili novijem laptopu.

Za starije uređaje i većinu laptopa to znači SATA III standard, što ovaj M.2 disk čini savršenim upgradeom ako, primjerice, laptopu želite dati onaj dašak mladosti. SATA III standard znači da su brzine čitanja i pisanja limitirane na nešto iznad 500 MB/s, što ove diskove čini puno bržima od klasičnog tvrdog diska jer danas SSD-i mogu iskoristiti punu brzinu SATA III standarda.

Ovaj model dolazi u četiri kapaciteta: 120, 240, 480 i 960 GB, a mi smo na testiranje dobili verziju od 240 GB. Novost nad prethodnikom su potpuna 256-bitna AES enkripcija te podrška TCG Opal 2.0 standarda. Bitniji od samog čitanja i pisanja su random čitanje i pisanje malih podataka, a ovaj disk na testu ima rezultat od oko 27k IOPS kod nasumičnih zadataka čitanja i pisanja.

Performanse su, dakle, očekivane kao kod već poznatih SATA III SSD diskova, uz povoljnu cijenu koja prati disk s obzirom na publiku kojoj je namijenjen. S obzirom da Kingston daje petogodišnje jamstvo s oko 100 TB pisanja za naš model, nema brige da će disk prestati raditi prijevremeno.

Za razliku od disk oblika koji je uobičajen u ovoj kategoriji, Electrolux je predstavio model trokutastog oblika pri čemu je glavna nit vodilja takvog dizajna bila bolje čišćenje u kutovima. S prednje strane ima plastični branik koji bi trebao ublažiti udarce u namještaj i zidove, ako do njih dođe. U našem testiranju se Electroluxov sustav 3D Vision system za navigaciju pokazao odličnim i nije se zabijao, već je prilično dobro uočavao prepreke. Sustav se sastoji od kamere koja je smještena centralno i dva bočna lasera, pa ovaj sustav omogućuje prepoznavanje prostora, prepreka, rupa (pad s ormara ili stepenica) i na koncu bolje čišćenje.

Kontrolna ploča smještena je na gornjoj strani usisavača i tu su osnovne funkcije (start/pauza, spot tipka za intenzivnije čišćenje ograničenog područja, Home tipka za vraćanje do bazne stanice i Eco mod rada. Na ploči su i LED indikatori o stanju baterije i WI-Fi signala.
Upravljanje Pure i9 se odvija putem mobilne aplikacije koja postoji za Android i iOS operativni sustav, a kao napomena proizvođača, treba se spajati na 2.4 gigahercnu mrežu. Spajanje na Wi-Fi od uređaja odvija se brzo, potrebno je uređaj držati preokrenut dok se ne spoji. Inicijalni dojam nakon testiranja na više podloga i s našim za ove uređaje možda prezahtjevnim testovima jest da je Pure i) daleko najtiši, ali i nije toliko uporan u ponavljanju dok sve ne bude čisto.

Na pločicama i tapisonu se nije istaknuo, dok je na parketu bio zamjetno uspješniji od primjerice Samsunga. Kako on na svom rubu ima četku koja mu pomaže kod kutova i rubova, također nije ispao dobar sa sipkim ostacima, odnosno rižom koju je razbacao po sobi.
Electrolux smo stavili kao i ostale i na stol da vidimo kako će detektirati rubove i ima li opasnost od pada, no on je taj zadatak i na našem reflektivnom velikom stolu uspješno obavio. Ono što je također odlično riješeno je čišćenje spremnika koje je najlakše i najpristupačnije od svih modela.
U aplikaciji imamo set ikona sličan rasporedu na samom usisavaču, a dodatak je planirano usisavanje, pa tako možete isprogramirati usisavač da krene dok ste vi na poslu i očisti sve. 

Uređaj ima velike kotače i uspješno prelazi između pločica i tepiha, te manjih pragova, no u dijelu redakcije gdje imamo malo viši prag nije se uspio popeti. U aplikaciji imamo slike mapiranog prostora, dobiva se notifikacija ukoliko uređaj zapne, a baterija je dovoljna za otprilike pola sata čišćenja. Kada je pri kraju, robot se vraća na baznu stanicu na punjenje. Kada smo baznu stanicu postavili na parket, imali smo problema s povratkom na nju.

Kada običan SSD jednostavno ne zadovoljava

Brzina čitanja i pisanja podataka iznenađujuće je bitna. Možete potrošiti sav novac ovoga svijeta na računalo, no ako ne uzmete SSD disk i dalje će biti sporo kao i prije 20 godina. SSD je promijenio puno toga, no u isto je vrijeme probudio potrebu za još većim brzinama u još manjim dimenzijama. M.2 standard je stvoren upravo iz tog razloga, a spajanjem SSD-a direktno na PCIe 3.0 sučelje maknuo je sve limite brzine koji su SSD diskove prije kočili.

M.2 SSD NVMe standard znači da disk koristi PCIe (do četiri linije) s maksimalnom brzinom do 4 GBps, odnosno 2 GBps za dvije linije koje može iskoristiti Kingstonov A1000 SSD. Ta činjenica sama po sebi znači da će biti nešto sporiji od, primjerice, Samsunga, no to je kompenzirano nižom cijenom, koja ga praktički stavlja kao entry level NVMe disk impresivnih performansi u usporedbi sa sada već klasičnim SSD-ovima. Samo dvije PCIe linije pokazuju svoju slabost u kopiranju većih količina podataka koje SSD jednostavno ne može progutati u usporedbi s konkurencijom. Naglašavamo, zato i jest oko 30% jeftiniji.

Ove brzine općenito postiže zahvaljujući (kod 480 GB verzije koju smo testirali) Phison 5008 kontroleru, dok je sami Flash od Toshibe (3D TLC). Disk koristi i 512 MB DRAM međuspremnik za jako brzo čitanje i pisanje manjih podataka. Tu je i sekundarni međuspremnik koji TLC memoriju koristi tako da sprema samo jedan bit po ćeliji, uvelike podižući radni vijek diska jer se tri bita spremaju sporije i samo kada je kontroler siguran da su podaci spremljeni za pohranu.
Kod ovog diska sve se svodi na cijenu u usporedbi sa Samsungom i WD-om. Dvije PCIe linije stavljaju ga u lošiji položaj po performansama, pa to mora kompenzirati privlačnom cijenom. 

MacBook u pola cijene

Prvo što na ovom uređaju primijetite njegov je dizajn. Xiaomi Mi Air je prijenosnik koji će izmamiti iz ljudi komentare poput „Koji je to laptop? Predobro izgleda!“. Dizajnom je minimalističan i jedino po čemu se daje naslutiti da se radi o Xiaomijevu prijenosniku jest maleni simbol MI ispod ekrana. Na ostatku tijela nema nikakvog loga. Neupitno je da dizajn, koliko god dobar, podsjeća na Appleov. Neovisno o nedostatku jabučice na poleđini ekrana, iz daljine će ovaj prijenosnik mnogi zamijeniti za MacBook.

Naravno, dobar laptop ne čini samo dizajn. Ono što ćete najviše gledati na prijenosniku njegov je zaslon, a Airov je toga i dostojan. Radi se o Full HD IPS ekranu od 13,3 inča s dovoljno dobrom reprodukcijom boja za većinu korisnika. Nije teško pred njim u čitanju, pisanju, gledanju videa ili igranju provesti cijeli dan.

Igranje na tako tankom prijenosniku? Da! Ono što ga izdvaja ovaj od ostalih konkurenata jesu njegove komponente. Osim Intelovih procesora i5 ili i7 i sasvim dovoljnih 8 GB radne memorije, Xiaomi Mi Air 13.3’’ u sebi ima i Nvidijinu grafičku karticu GeForce MX150, koja je dovoljno dobra za pokretanje velikog broja novijih igara i pomaže pri radu u grafički zahtjevnim programima kao što je Adobe After Effects. Nažalost, takve je komponente teško održati hladnima, pa tako ni Xiaomiju to ne uspijeva. Za vrijeme izvođenja bilo kojeg zahtjevnijeg programa uređaj vrlo brzo postaje vruć – toliko da nakon duljeg vremena korištenja tipkovnica može postati prevruća za korištenje.

Bilo kako bilo, na ostatak prijenosnika nema većih zamjerki. Tipkovnica je jako dobra i ugodna za tipkanje (toliko da ne želimo završiti pisanje ove recenzije), a trackpad ima sjajan odziv s obzirom na to da se radi o Windows računalu. U gornjem desnom kutu trackpada nalazi se čitač otisaka prstiju koji savršeno radi s Windowsima, ali sve Linux distribucije koje smo probali (Ubuntu, Elementary OS, Mint i Deepin) imaju problema s prepoznavanjem čitača (nismo ga uspjeli povezati, ali to ne znači da vi nećete).

Operacijski je sustav još jedna stvar koju sigurno treba spomenuti. Naime, s obzirom na to da je prijenosnik namijenjen za kinesko tržište, dolazi s kineskim Windowsima, odnosno s operacijskim sustavom Windows Home licenciranim isključivo za kineski jezik. Zato, ako se odlučite na kupnju uređaja, morat ćete te Windowse zamijeniti nekom drugom verzijom, što i nije pretjerano kompliciran proces.

Važno je spomenuti i odabir priključaka. Na Airu su dva USB-A priključka, jedan USB-C (kroz koji se prijenosnik ujedno i puni), jedan HDMI i jedan standardni 3,5-milimetarski audiopriključak. Osim nedostatka čitača SD kartica, I/O je više nego dovoljan za većinu ljudi, a i USB-C ga čini dovoljno otpornim na budućnost.

Na kraju – baterija. Baterija je u najboljem slučaju u redu. Na njoj se najbolje vidi zašto je ovaj Xiaomijev prijenosnik upola jeftiniji od Appleovih – pola cijene, pola baterije. Izdržat će tek pet ili šest sati standardnoga korištenja. To znači pretraživanje interneta, streaming i pisanje u Wordu i sličnim programima. Kada je riječ o igranju videoigara, zahtjevnijem programiranju ili obradi videa, baterija će se isprazniti i u roku od dva sata. To je u redu, ali ne dopušta vam slobodu da punjač ostavite doma.

Sve u svemu, Xiaomi Mi Air 13.3’’ vrlo je dobar uređaj. Iako postoji par očitih zamjerki, one su za ovakvu cijenu laptopa razumljive. Naravno, Mi Air nije jeftin, ali s obzirom na to da se može mjeriti s trenutno najjačim igračima na tržištu, cijena mu je i više nego prihvatljiva. Xiaomi u industriji pametnih telefona već neko vrijeme pokazuje koliko je toga moguće nagurati u nisku cijenu, a s ovim proizvodom pokazali su da to mogu postići i na području prijenosnika. Ono što je objektivni problem je nedostatak servisne podrške, što neupitno smanjuje ukupnu ocjenu.

Drugačiji premium dizajn

Nokia kao brand trenutno uživa u poprilično velikoj popularnosti. Oni koji su kao djeca uvijek bili u dodiru s njihovim proizvodima sada imaju i sredstva da si njihove proizvode priušte te im ime dolazi kao osvježenje s obzirom na to da su „imali pauzu“ dok napokon nisu prešli na Android.

I ne samo Android, Nokia je odlučila ne dirati izvorni paket Androida te se priključila Android One pokretu koji za cilj ima ponudu stock iskustva nepromijenjenog od strane proizvođača uređaja koji će dobivati podršku, zakrpe i nove mogućnosti isti dan kada one budu dostupne. Nećemo isticati koliko nekim drugim flagship brandovima treba da ažuriraju svoje uređaje, no pola godine za update im nije šokantno.

Stock Android osigurava vrhunsku brzinu i responzivnost uređaja s visokom mogućnošću personalizacije, ali i nekim zaključanim mogućnostima, poput tamne teme sustava koja odlično izgleda, pogotovo na OLED ekranu, koji Nokia 8 Sirocco ima. Umjesto toga nezamjenjiva je bijela tema, koja će vas sa zadovoljstvom zaslijepiti u večernjim satima.

Dizajn je zasigurno na flagship razini te ne prati konkurenciju, već se izdvaja, što nam se svakako sviđa. Ne prati Samsung s užim tijelom, već ima 16:9 omjer ekrana, a zahvaljujući užem čelu i bradi na prvu dobivate dojam kockastijeg uređaja koji zato pruža i više samog ekrana u širinu. Kako bi se razbio kockasti dojam, ekran je s lijeve i desne strane zaobljen poput Samsungove S linije te mu pruža ugodan izgled, premda će svjetlina rubova biti nešto niža.
Kada smo kod rubova, oni su čvrsti i metalni te malo iskaču od tijela mobitela te se za to ne ispričavaju. Zbog njih čvrsto stoji u ruci, jedino ćete se morati naviknuti na gumbe glasnoće jer su prilično oštri gdje se spajaju sa ostatkom kućišta te ih nije lako razaznati ako ne gledate u mobitel.

Kada pričamo o kamerama, selfie ima 5 megapiksela, što ne zvuči previše impresivno, no dok god ima svjetla slike će biti odlične. Jednom kada padne mrak, s druge strane, javlja se dosta šuma. Stražnje kamere koriste dva različita senzora, 12 megapikselni glavni s f/1.7 širinom blende koji će uhvatiti solidne slike i u zahtjevnim uvjetima, premda će biti nešto više šuma od konkurencije. Druga je 13 megapikselna kamera koja ima 2x optički zoom kako biste mogli bolje uhvatiti udaljene objekte. Kamera se u mračnijim uvjetima automatski prebacuje na glavnu te onda koristi digitalni zoom, prijelaz koji je očit te se ne isplati zumirati u tamnijim scenama. Ostatak detalja je Snapdragonov 835 procesor te 6 GB RAM memorije i 128 GB interne memorije. Neke će odbiti „prošlogodišnji“ procesor, no apsolutno ne postoji razlika u korištenju kada uspoređujete uređaje s 845 procesorom, osim broja u benchmarku. Baterija ima 3,260 mAh te traje ovisno o upotrebi, a mi smo ekran uvijek držali na 100% i igrali igre minimalno sat do sat i pol te gledali YouTube, a baterija izdrži više od 24 sata. Imajmo na umu da kao entuzijasti tehnologije bateriju držimo uvijek između 15% i 85%, a netko tko će je trošiti u potpunosti može iz nje izvući još nekoliko sati.

Stražnja strana je staklena, a mobitel podržava i bežično punjenje, koje je uvijek dobrodošlo. Nažalost, nema 3,5 mm utora za slušalice, trend koji se rijetkima sviđa. Sve u svemu, solidan flagship koji se odlučio razlikovati od ostalih dizajnom, no morat će još poraditi na kameri, koja u Pro načinu nudi jako puno opcija koje je lako kontrolirati, ali u automatskom načinu i mračnim scenama jednostavno još nije konkurencija drugima.