Nalazite se
  • Sci Tech
  • Svemir
  • Za let u svemir nisu dovoljni samo inženjeri i znanstvenici
Članak
Objavljeno: 09.03.2018. 15:16

Kolumna MAK 

Za let u svemir nisu dovoljni samo inženjeri i znanstvenici

Mi bismo na Mjesecu bili prije pet godina za iznos prosječne godišnje plaće testnog vozača osrednjeg tima Formule 1.

Za let u svemir nisu dovoljni samo inženjeri i znanstvenici
MAK

Miroslav Ambruš-Kiš, koordinator istraživanja u timu Synergy Moon (u natjecanju za Google Lunar Xprize)

Malo njih me pita u lice, a po odjecima shvaćam kako ih je više koji se to iza leđa retorički pitaju o meni: kakve veze ovaj može imati s raketama i svemirom? Drugim riječima, kako nisam inženjer, a ni znanstvenik, mora da sam hohštapler. Odavno se ne obazirem na takve primjedbe, a kad me netko o tome iskreno priupita: “A što ti tamo radiš?”, mora biti spreman na opširan razgovor.

Ovo neće biti članak o meni, jer dok ovo pišem imam puno više briga, a razmjeri su sljedeći: natjecanje Google Lunar Xprize ulazi u završnu fazu i iznimno je napeto. Dapače, dramatično. Samo u posljednjih godinu i pol dana bilo je momenata kada su se članovi tima bez riječi zagledali, a značilo je isto: je li to game over? Kao što znate, jedan je prag bio ulazak u 2017. godinu kao jedan od pet finalista. Već sam za posljednji godišnji summit timova koji se natječu, održan početkom ljeta 2016. godine u Tel Avivu, pripremao prezentaciju s analizom o tome zašto je naš tim morao odustati. Pa nisam, nego su Amerikanci iz tima, Kevin Myrick i Randa Relich Milliron, ondje detaljno prezentirali naš scaled-down plan lansiranja.

Do kraja godine komisija natjecanja analizirala je i priznala nam da - budući da su naši raketaši članovi tima - za prelazak u finale ne moramo “pokazati vjerodostojan ugovor o lansiranju”, nego da tehnički status spremnosti rakete odgovara sklopljenom ugovoru o lansiranju. Dakle, nismo eliminirani i ušli smo među tri tima finalista, među kojima su se do kraja 2016. godine pojavila još dva: Team Indus iz Bangalorea, koji je u zadnji trenutak sklopio ugovor o lansiranju s nacionalnom svemirskom agencijom o lansiranju indijskom raketom za slanje tereta u polarnu orbitu, a Indijcima se u ulozi “autostopera” na istom tom letu pridružio i japanski tim Hakuto.

Fast forward u siječanj 2018. godine: svijet je obletjela vijest da je indijska svemirska agencija poništila ugovor o lansiranju s Team Indusom. Nisu na vrijeme uplatili potreban novac. To je ujedno značilo da otpadaju i Japanci. Još je odjekivala perfektna vijest iz sredine prošlog prosinca o tome da su Japanci u crowdfunding kampanji za sebe prikupili 90,2 milijuna dolara! I dalje vam se čini da u svemir vode isključivo inženjeri i znanstvenici?

U ovih deset godina sudjelovanja u tom natjecanju bio sam u prilici da iz prve ruke svjedočim raznolikim pokušajima timova da dohvate Mjesec. Jedan se tim najvećim dijelom svih tih godina smatrao apsolutnim favoritom, prema kojemu smo mi ostali bili samo “sitna boranija”. Vodio ga je svemirski robotički superstar sa sveučilišta Carnegie Mellon, koji je u svom labosu izgradio nekoliko robota za Nasu, a 2005. godine njegova su dva tima zauzela drugo i treće mjesto u DARPA-inoj utrci autonomnih automobila u kojoj je u utrci od 150 milja kroz pustinju Mojave od Barstowa u Kaliforniji do Primma na granici s Nevadoom pobijedio tim sa Stanforda. Koliko sam uspio zbrojiti, taj je tim na razvoj sedam inačica rovera i dosad nedovršenog landera ulupao najmanje 150 milijuna dolara.

Sve je postalo još napetije kad je u studenom 2010. godine tim objavio da je potpisao ugovor sa SpaceX-om o lansiranju i uplatio kauciju od pet milijuna dolara te najavio da će lansirati u prosincu 2013. godine. Potom su misije odgođene za 2015. te još jednom za 2016. godinu. Da nešto škripi dalo se naslutiti od 2014. godine kad je tim konkurentskim timovima počeo nuditi joyride na njihovu letu, ali se nitko nije javio jer smo svi zakolutali očima na istaknutu cijenu od 1,5 milijuna dolara za kilogram gostujućeg tereta, da bi godinu dana kasnije to smanjili na 1,2 milijuna.

Tko bi na njihovu landeru pokušao spustiti svoj rover na Mjesec trebao je platiti 2 milijuna dolara po kilogramu. Nakon što je SpaceX potkraj lipnja 2015. godine doživio havariju u opskrbnoj misiji CRS-7 samo 137 sekundi poslije paljenja motora, pa je istragom nesreće bio blokiran najmanje pola godine, polako je postajalo jasno da je tim Astrobotic igrao na pogrešnu kartu. Napokon, oni su u Tel Avivu objavili da odustaju od natjecanja. Ja i danas mislim da su odustali zbog pogrešnog menadžmenta koji ih je doveo u nepriliku da poslije enormne količine potrošenog novca moraju priznati da im fali za lansiranje, ma kakvim ugovorom mahali.

Ovoga trenutka ne zna se što će biti s Indijcima, kao ni s Japancima. Team Indus, iako su iza njih stajali svi indijski mediji, kao i dobar dio bogatih poduzetnika iz Indije i američkih milijardera indijskih korijena, nije uspio na vrijeme prikupiti dovoljno novca za lansiranje. Računalo se na iznos od oko 75 milijuna dolara. Međutim, ne zna se je li za njih sve gotovo, jer bi njihovi “podstanari“ iz japanskog tima Hakuto možda mogli spasiti stvar dodatnim podmazivanjem. Međutim, činjenica je da su propustili lansiranje 31. prosinca.

Kao što vidite, samo da bi se uspjelo u natjecanju nije dovoljno imati inženjere i znanstvenike. Koji put ni milijardere u pozadini. Uostalom, milijarder Naveen Jain stoji iza tima Boba Richardsa Moon Express, također finalista. Oni pak, uz sav novac, grizu nokte zbog toga jer novozelandski raketni startup RocketLab kasni s razvojem rakete. Da, i oni imaju ugovor o lansiranju. I još jedan finalist, izraelski tim Space IL, objavio je lanjskog studenog da im nedostaje 30 milijuna dolara.

A za naš tim? Mi smo drukčiji. Volim reći da bismo na Mjesecu bili još prije pet godina za iznos prosječne godišnje plaće testnog vozača osrednjeg tima Formule 1. U ovom trenutku mi se i dalje borimo da barem lansiramo, a poslije kako god. Hoću reći, nije sve u inženjerima i znanstvenicima, a nije ni u novcu i bogatim mecenama. Ima nešto i u menadžmentu projekta, ali i u mnoštvu drugih struka koje daju dobitnu kombinaciju. I upravo ta širina potreba za ljudima raznih znanja činit će industrijski sektor budućnosti.

Tu sam negdje i ja sve ovo vrijeme jer, izgleda, imam nešto što se uklapa u cijelu sliku. Odavno bih iz toga ispao da nije tako. Naravno, ima nešto i u sposobnosti da se brzo prilagodiš kad stvari krenu naopako. U tome smo mi u ovom dijelu svijeta, izgleda, nenadmašni. Detalji te uzbudljive prče nekom drugom prilikom, ako je bude tko htio čuti.

[U trenutku objave ovog članka Google je već poništio Google Lunar Xprize natječaj bez proglašenja pobjednika, no to ne znači da je hrvatski tim raspušten. Dapače, sada se udružio s brojnim drugim timovima u ekipi pod novim nazivom Being in Synergy koja najavljuje novu eru privatne svemirske industrije poslije Google Lunar XPrizea, o čemu ćete čitati u Makovoj kolumni i drugim našim medijima – op. ur.]

Vezani sadržaji
Komentari

Učitavam komentare ...

Učitavam